Moć jezika: Kako jezici oblikuju način na koji razmišljamo

Ponekad se zapitam kako bi izgledao moj svijet da sam odrasla s potpuno drugačijim jezikom. Je li moj način razmišljanja oblikovan time što sam odrasla govoreći hrvatski, a zatim prešla na engleski? Ili jezik oblikuje više od toga – možda čak i naše ponašanje, stavove i kako gledamo na svijet oko sebe? Možda najbolje to opisuje poznata misao filozofa Ludwiga Wittgensteina: “Granice mog jezika su granice mog svijeta.” I što više razmišljam o tome, više shvaćam koliko je to istinito.

Jezici su više od riječi

Svi znamo da su jezici nevjerojatno moćni. Oni su alati koji nam omogućuju da komuniciramo, ali oni također čine nešto još dublje – oblikuju našu percepciju svijeta. Wittgensteinova izjava odražava ideju da naš jezik definira granice onoga što možemo razumjeti i zamisliti. Primjerice, dok engleski jezik ima mnoštvo načina za izražavanje budućnosti, hrvatski jezik se često više oslanja na sadašnjost. Zbog toga možda mi Hrvati ponekad živimo više u trenutku, dok Amerikanci stalno planiraju što će raditi sutra, za tjedan dana ili čak za pet godina!

Razmišljanje na engleskom vs. hrvatskom

Kada razmišljam na engleskom, primjećujem da jezik često zahtijeva suptilniji pristup, s bogatstvom idiomatskih izraza kojima je ponekad teško pronaći odgovarajući ekvivalent u hrvatskom jeziku. Engleski jezik, sa svojim bogatim vokabularom i jednostavnijom gramatikom, omogućuje mi da budem manje direktna, izražavajući se s više diplomatske suptilnosti. Ova neizravnost često odgovara karakteru engleskog govornog područja, gdje se stvari rjeđe izgovaraju “bez dlake na jeziku”.

S druge strane, hrvatski jezik, poput ostalih slavenskih jezika, poznat je po svojim složenim gramatičkim strukturama i izraženoj direktnosti. Ova direktnost, koja nam se u hrvatskom jeziku čini potpuno prirodnom, može zvučati grubo, pa čak i nepristojno kada se prenese u engleski. Također, hrvatski je bogat izravnim i slikovitim izrazima koji ponekad nemaju adekvatan prijevod na engleski. Dok hrvatski jezik često zahtijeva preciznost u izražavanju, engleski jezik pruža više fleksibilnosti u biranju riječi, ali zato zahtijeva pažnju prema nijansama i kontekstu.

Wittgensteinova tvrdnja ovdje dolazi do izražaja – jezik koji koristim oblikuje ne samo kako se izražavam, već i kako razmišljam. Engleski jezik me potiče na suptilniju komunikaciju, dok me hrvatski vodi prema izravnosti i detaljnim opisima. Na taj način, svaki jezik postavlja svoje granice, ali također otvara različite perspektive na svijet.

Realni primjeri: Jezik u praksi

Kao sudski tumač i profesorica jezika, imala sam priliku iz prve ruke vidjeti kako jezik može oblikovati način na koji ljudi percipiraju stvarnost. U prevođenju, često se susrećem s izazovom prenosa suptilnih značenja iz jednog jezika u drugi. Na primjer, kad prevodim pravne dokumente s hrvatskog na engleski ili obrnuto, često moram prilagoditi cijele fraze kako bih prenijela točno značenje, a ne samo riječi.

Poseban izazov predstavlja prevođenje s hrvatskog na engleski, gdje se često suočavam s dugim, kompleksnim rečenicama koje su u hrvatskom jeziku uobičajene. Kako bi prijevod bio razumljiv na engleskom, te rečenice moram “lomiti” i pretvarati u nekoliko kraćih, samostalnih rečenica. Ovaj proces nije samo tehnički, već zahtijeva pažljivu transformaciju značenja kako bi se osiguralo da se prenese puna namjera izvornog teksta.

Granice jezika postaju vrlo opipljive kad shvatite da je potrebno više od pukog prevođenja riječi – potrebna je prava transformacija značenja, uzimajući u obzir sve jezične i kulturne razlike.

Slično tome, kao profesorica engleskog i hrvatskog jezika, primjećujem kako se moji učenici suočavaju s izazovima u učenju novog jezika. Kada ih učim engleski, primjećujem da im hrvatski način razmišljanja ponekad otežava shvaćanje engleskih struktura. Na primjer, Hrvati često muku muče s present perfectom, jer u hrvatskom jeziku nemamo nesvršeno glagolsko vrijeme koje bi odgovaralo toj engleskoj strukturi. Ova razlika često izaziva zbunjenost i dodatno otežava savladavanje engleskog jezika.

S druge strane, kada stranci uče hrvatski, često se bore s kompleksnošću našeg jezika, posebno s našom bogatom morfologijom i sintaksom. Naši padeži, promjene oblika riječi i složene rečenične strukture mogu biti pravi izazov za nekoga tko dolazi iz jezika s jednostavnijom gramatikom. U tim trenucima, Wittgensteinova misao o granicama jezika zaista postaje jasna – jer jezik kojim govorimo u velikoj mjeri određuje kako percipiramo svijet i koliko lako usvajamo nove strukture.

Kako jezici oblikuju naš način razmišljanja

Jezici su snažan alat koji ne samo da reflektiraju tko smo, već i oblikuju način na koji gledamo na svijet. Svaki jezik donosi svoj jedinstveni set pravila, perspektiva i načina razmišljanja. Zato mi je kao prevoditelju važno razumjeti ne samo riječi, već i kulturološki i socijalni kontekst iza tih riječi. Jer, u konačnici, svaki put kada prevedem dokument, ne prevodim samo tekst – prevodim način razmišljanja, kulturu i duh jednog jezika u drugi.

Kao što Wittgenstein kaže, granice našeg jezika su granice našeg svijeta. Ali što više jezika znamo i što više konteksta razumijemo, to se naš pogled na svijet širi, a naš način razmišljanja postaje bogatiji i složeniji. Moja strast prema jezicima nije samo nešto što me oblikovalo kroz život, već je postalo temelj svega što radim – od vođenja OMNIA Centra za strane jezike do rada kao sudski tumač i prevoditeljica.

Ako i vi želite proširiti svoje granice, bilo kroz učenje novog jezika ili kroz precizan prijevod važnih dokumenata, tu sam da vam pomognem na tom putovanju. Slobodno me kontaktirajte – zajedno možemo istražiti nove svjetove kroz jezik!